Kultura

Početkom 7. stoljeća Hrvati naseljavaju prostor današnje Republike Hrvatske. U ranom srednjem vijeku, vodeći brojne obrambene ratove, hrvatska država je na razmeđu civilizacija. U 9. stoljeću njezinim teritorijem prolazi granica između Franačkog i Bizantskog Carstva, u 11. stoljeću između Katoličke i Pravoslavne crkve, a od 15. do 19. stoljeća između zapadnog kršćanstva i osmanlijskog islama. Od 9. do 12. st. Hrvatska je nezavisna i samostalna kneževina, kasnije kraljevina, o čemu svjedoče mnogobrojni pisani spomenici. Neprestani oružani sukobi s Venecijom, Bizantom i Turcima gurnuli su hrvatski narod u čvršću vezu s ugarskim i austrijskim dinastijama što je rezultiralo novim, većim ili manjim, borbama za teritorijalnu suverenost i obnovu samostalnosti. Svoju potpunu državnu samostalnost Hrvatska stječe 1991. godine.

Brojna moćna carstva i države koje su gospodarile ovim prostorom ostavile su svoj pečat koji je vidljiv i na nekim osebujnim spomenicima kulturne baštine. Gradovi na obali većinom su antičkog i srednjovjekovnog postanka. Grad Pula s odlično očuvanim rimskim amfiteatrom, slavolukom Sergijevaca i Augustovim hramom, te palača rimskog cara Dioklecijana iz 4. stoljeća u Splitu kasnije pregrađena u srednjovjekovni grad, a danas pod zaštitom UNESCO-a, najveći su spomenici antičke kulture na hrvatskoj obali.

Eufrazijeva bazilika u Poreču najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu nastao u 6. st. Mozaici bazilike biskupa Eufrazija stoje ljepotom i izvedbom uz bok onima u crkvi San Vitale u Ravenni i najznačajniji su primjeri mozaičke umjetnosti u Europi uopće.
Kompleks te trobrodne bazilike predstavlja i u svjetskim okvirima značajni povijesni spomenik koji je 1997. godine UNESCO uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu.

Romanika obilježava gradove Krk, Rab i Trogir. Trogir je najbolje sačuvani romaničko-gotički grad u centralnoj Europi. Njegova srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvani dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkoga, gotičkoga, renesansnoga i baroknoga perioda.
Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom iz 1240. godine, remek-djelom majstora Radovana, najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

Renesansa je odredila karakter Osora, Paga, Šibenika, Hvara, Korčule i Dubrovnika. Dubrovnik, planski građen već u 13. stoljeću, prepoznatljiv je po najbolje očuvanim renesansnim zidinama i kulama, znamenitim javnim zgradama, crkvama, palačama i renesansnim plemićkim ljetnikovcima.
Sve te građevine izgrađene su za vrijeme postojanja neovisne Dubrovačke Republike koja je plaćala visoke poreze Turskom carstvu kako bi očuvala neovisnost i nesmetano se razvijala zahvaljujući trgovini i pomorstvu i planski trošeći stečeno bogatstvo na ukrašavanje grada. Danas je cijeli grad pod zaštitom UNESCO-a.

Suvremena umjetnost danas se isprepliće s povijesnim, kulturnim i građevinskim nasljeđem budući da se palače, atriji i trgovi drevnih gradova ljeti pretvaraju u pozornice, uglavnom već tradicionalnih festivala i međunarodnih priredaba: Dubrovački ljetni festival, Filmski festival u Puli, Splitsko ljeto, Glazbene večeri u Zadru, Osorske glazbene večeri, Dani hvarskog kazališta....
Ponekad se uz klasičnu glazbu uživo i urbani techno mogu poslušati i tradicijska glazbala, a uz vrhunske školovane glasove i one domaćih momaka iz klapa koje ima svako i najmanje primorsko mjesto.